Traganje za muškim identitetom u poraženoj Francuskoj, 1940.-1945. S engleskog jezika prevele: Marija Marčetić [povijest / anglistika] Katarina Smetko [anglistika / francuski jezik] i stavili ga u središte interesa. Sada više nijedna grana društva nije mogla izbjeći mobilizaciju niti izravno iskustvo rata. Muška je populacija u cjelini iskusila brutalnost rata-i otkrila da on uništava, sakati, unakažava i ponižava nebrojeno mnoštvo muškaraca. To je neizbježno dovelo do promjene predodžbi muževnosti.| 5 Ako prihvatimo rat kao krizu muškog identiteta, ne iznenađuje činjenica da se iskustvo totalnog rata drastično razlikuje od predratnih očekivanja. Poraz, napušta-nje mita da smrt i rane nose u sebi nešto "plemenito," psihološke posljedice straha (neuroze, impotencija, itd.), redefiniranje uloge žena u društvu, sve to neizbježno ugrožava spolni identitet utemeljen na idealiziranoj predodžbi muškosti, kojom se opravdavala muška dominacija. Ratne generacije bile su primorane preispitati mit o muževnosti na temelju svojih vlastitih iskustava, što je uključivalo prilagodbu predodžbi o muškim i ženskim ulogama kako se sukob razvijao. Rad Georgea L. Mossea o Njemačkoj pokazuje kako je Prvi svjetski rat, te poraz Njemačke u tom ratu, doveo do reakcije u vidu preoblikovanja stereotipne predodžbe o muškarcu. Ta je predodžba sada podrazumijevala običnog vojnika, čovjeka iskušanog svojim prolaskom kroz iskustvo borbe i ratnog drugarstva u rovovima. Suzanne Horvath drži da surovo nasilje boraca čini bit muževnosti u nacističkoj ideologiji,| 6 koja je izravno povezivala muškost s militarizmom i približila iskustvo Velikoga rata, kakvim su ga proživjeli veterani koji su hrlili u nsdap (Nacionalnu socijalističku radničku stranku Njemačke), ostatku njemačkog društva.| 7 Taj kult muževnosti, iskovan u blatu rovova, proširio se Europom zajedno s usponom fašističkih i ekstremno konzervativnih pokreta 1920-tih i 1930-tih godina.| 8 Je li opravdano govoriti o "krizi identiteta" ako ostanemo na području mentalnih predodžbi koje, kao metadiskurs, stvaraju političke i kulturne elite? Može li takav diskurs biti sveobuhvatan i nagoviještati promjene? Ako želimo procijeniti utjecaj rata na razvoj spolnog identiteta, moramo proučiti i iskustva i percepcije običnih pojedinaca. Na koji je način rat promijenio muški i ženski ego običnih muškaraca i žena? Kao odgovor na ovo pitanje, proučimo za početak situaciju za koju a priori možemo pretpostaviti da uzrokuje krizu muškosti: stanje u Francuskoj od 1940. do 1944. Michael Kelly drži da je iskustvo poraza, okupacije i suradnje s okupatorom moralo izazvati krizu muškog identiteta kod Francuza.| 9 I doista, tema mužev-nosti prožima poruke koje šalju kulturne i političke elite koje nastoje položiti temelje nacionalnoj obnovi i zaliječiti traume proizašle iz katastrofalnog poraza Francuske u ljeto 1940.: lipanjski debakl, podjelu francuskog teritorija i okupaciju, ponižavajuću nadmoć njemačkih trupa, stari osjećaj propadanja i opsesivna, još živa sjećanja na pokolj u rovovima. Moramo za početak prepoznati taj metadiskurs: opetovano pozivanje na muževnost i promjenjive predodžbe muškosti najočitiji su simptomi krize spolnog identiteta koja je zahvatila društvo u cjelini. No, je li to traganje za muškim identitetom bilo prevedeno u stvarno iskustvo, stvarne predodžbe kod običnih ljudi? Ako proučimo malu grupu od četrdesetak vojnika uključenih u grupe koje su se borile protiv Pokreta otpora pred kraj okupacije, možemo uočiti kako je rat i u prvoj polovici dvadesetog stoljeća igrao važnu ulogu u konstruiranju spolnog identiteta. Gospodarska i politička previranja proizašla iz industrijske revolucije pro-izvela su nove hijerarhijske sustave. To je utjecalo i na odnose između muškaraca i žena, učinivši ih strožima i definiranijima nego prije. Muška i ženska sfera sada su gotovo potpuno odvojene, što je postalo infrastrukturom zapadnih društava devetnaestog stoljeća. U istom je razdoblju rađanje nacionalne svijesti i jačanje važnosti vojske, posebice u Francuskoj i Njemačkoj, iskustvo bojišnice pretvorilo u glavno određujuće iskustvo muškog "ja," krajnji test muškog samosuočavanja, koji mušku sliku o samome sebi oblikuje u naglašeno muževnim crtama.| 1 Muški identitet, kao i ostali kulturni konstrukti, mijenja se kroz vrijeme i razlikuje od grupe do grupe (društvene i nacionalne). Za razliku od žena, koje svoj identitet nose u sebi samima, muškarci se moraju obaviti "mitom o muževnosti" kako bi sami sebe doživjeli kao muškarce. Snaga, krvoproliće i samokontrola bili su univerzalni referenti koji su sačinjavali mitologiju muškosti, elementi u utvrdi muške dominacije.| 2 Do početka dvadesetog stoljeća, rat je doživljavan kao muška aktivnost par excellence, nešto što će muškarcima pružiti specifični identitet koji im je potreban, kao komplementarna, zrcalna slika majčinstva.| 3 U prilog ovoj tvrdnji mogli bismo ukazati na borbe za identitet, osobne dogodovštine i poteškoće s kojima su se suočavale zapadne žene u dvadesetom stoljeću, koje su bojišnicu vidjele kao postaju na svom putu prema političkoj jednakosti.| 4 No, bezgranično nasilje do kojeg su doveli totalni ratovi industrijske ere, mobilizirajući ogromne mase muškaraca bez razlike, uzrokovalo je niz revizija mita o muževnosti. Kad je riječ o rodu, ti su sukobi doprinijeli krizi muškog identiteta Pro Tempore 6/7 Prijevodi